Prije nego što smo postale mame, velika većina nas je puno puta čula kako je sa bebom zahtjevno i kako će nam se život iz korijena promijeniti. No tek kada smo postale mame, zapravo smo shvatile što to znači. Većina mama sa dolaskom bebe biva preplavljena osjećajima, novim obavezama i angažmanom oko novog člana obitelji. Događa se da u istom trenutku obožavamo to malo biće najviše na svijetu, dok nam možda već u slijedećem ide na živce i svega nam je dosta, te ne znamo kako se nositi sa novonastalom situacijom, niti smo svjesne što nam se to zapravo događa. I to je ono na što nas nitko nije mogao upozoriti, niti nam prepričati, dok se i same nismo našle u takvoj situaciji. Jer da je lako, nije, i to se mora priznati. Što je to što se zapravo događa mamama i kako bolje razumijevanje onoga što im se događa može pomoći kroz intenzivno razdoblje koje slijedi nakon rođenja djeteta, razdoblje razvoja male bebice, ali i mame skupa s njom?
U prvoj fazi nakon rođenja djeteta, veliki broj mama se može osjećati preplavljenima i to toliko, da se isto u kombinaciji sa hormonalnim disbalansom koji se javlja nakon poroda, može zamijeniti za postporođajnu depresiju. Puno je to novih obaveza, dok mala bebica iziskuje konstantni angažman i puno odricanja kako bi mogli zadovoljiti njezine potrebe. Naime, kada se dijete rodi ono je kod zadovoljavanja fizičkih, psihičkih i emocionalnih potreba u potpunosti ovisno o odrasloj osobi koja skrbi za njega, a to je najčešće majka. A da bi uspjelo preživjeti, potrebna mu je simbioza s tom osobom i upravo je to ono što najčešće i bude toliko teško majkama. Da bi u potpunosti mogle zadovoljiti sve djetetove potrebe, najčešće se moraju odreći određenih vlastitih. I to je najizraženije i najintenzivnije pogotovo u početku, nakon samo rođenja djeteta, jer upravo je tada dijete najovisnije o osobi koja skrbi o njemu. I iako taj početak većini majki zna biti vrlo intenzivan, preplavljujuć, pa čak i težak, važno je za znati, da neće trajati zauvijek. Kako dijete raste, svakim danom uči sve više i više novih stvari, te postiže sve veći stupanj autonomije i polako, ali sigurno izlazi iz simbioze s majkom, koja mu je prijeko potrebna za uravnotežen psihofizički razvoj. I tako je otprilike između 3 i 4 godine u potpunosti sposobno izaći iz simbioze s majkom i početi funkcionirati kao individua u svijetu. Stoga se i majke kroz to razdoblje polako sve više i više mogu vraćati same sebi.
Drage moje mame, samo hrabro, koliko god da možda sad mislite kako vam je teško, vjerujte mi i to će ubrzo proći…
Zapamtimo: simbioza služi djetetu da preživi, te da se polako počne osamostaljivati i postajati sve sposobnije za život u društvu. Nažalost, ponekad upravo iz velike ljubavi, naučenih modela majčinstva od vlastitih majki, kao i neznanja, nesvjesno učinimo neke stvari koje i nisu baš najbolje za djetetov razvoj. Kao što su možda i naše majke, upravo iz velike ljubavi, za vrijeme našeg odrastanja, učinile možda nešto što i nije bilo najbolje za nas, ali ujedno je najvjerojatnije bilo i najbolje što su u tom trenutku mogle i znale. No upravo smo sada mi ti koji određenim znanjem možemo učiniti drukčije i početi uživati u majčinstvu i odrastanju naše djece. Ponekad je dovoljno samo naučiti kako.
Razumijemo li i doživljavamo majčinstvo kao lako ili kao teško, stav je koji nehotice prenosimo na svoje dijete, koje od nas uči kako biti majka svojem djetetu. I to radi upravo kopiranjem naših stavova i ponašanja. I ako je dijete recimo zaključilo da je nama majčinstvo bilo teško, ono može zauzeti stav prema majčinstvu koji je dijametralno suprotan našemu. Pa tako ako smo mi bile majke koje su se žrtvovale i odricale za našu djecu, s time da nam je to bilo teško i bile smo nesretne zbog te žrtve, vrlo vjerojatno je da će se naše dijete pokušati posvetiti čim više sebi i svojim potrebama kada je majčinstvo u pitanju, samo da ne bi upalo u našu zamku “žrtvovanja”. A onda opet njihova djeca će možda baš zato što ne žele biti “sebična” kao svoje majke, opet preuzeti ulogu “žrtve” i tako u krug, bivajući nesvjesni kako zapravo niti jedna, niti druga krajnost nisu formule za sretno i uspješno majčinstvo, odrastanje i razvoj djeteta, kao i zadovoljnu majku. Pitate se koja je onda to formula za sretno i uspješno majčinstvo i odrastanje djeteta?
Sasvim je uredu da se na samom početku, dok je bebica još mala, odreknemo puno svojih potreba, da bi uspjele zadovoljiti djetetove, jer kao što smo već rekli, tada smo djetetu najpotrebniji i upravo mu na taj način omogućavamo da preživi. No kako beba stječe sve veću i veću autonomiju, što je njezina prirodna potreba, kao i rezultat psihofizičkog razvoja i odrastanja, sve manje i manje ćemo joj biti potrebni, a samim time ćemo se i mi polako vraćati sebi i svojim potrebama. A kada recimo u kasnijem fazama djetetovog razvoja, kada nas više toliko ne bude trebalo, i dalje budemo previše okupirani njegovim potrebama i željama, te i sami polako ne budemo izlazili iz simbioze s njim, niti se osobno ne uspijemo realizirati i ostvariti u drugim društvenim ulogama, osim u ulozi majke, djetetu nesvjesno šaljemo poruku kako nije dobro da se osamostaljuje, razvija i postaje neovisno, te na taj način kočimo njegov razvoj i činimo ga nesposobnim za život. Tada je važno početi prepoznavati djetetovu potrebu za sve većom i većom autonomijom i polako skupa s njim izlaziti iz simbioze. Važno je znati da ništa što radimo, a tiče se djetetova razvoja, nije zauvijek, jer kao što je Heraklit jednom davno rekao: “Ne možeš dva puta ući u istu rijeku.”
Potrebne promjene ćemo znati prepoznati ako samo pogledamo u dijete i počnemo ga promatrati, jer mi to imamo u sebi, onaj neki unutarnji glas koji nam govori što je to što je dobro za naše dijete i nas. I možda će vam se dogoditi da jedna teorija govori kako vaše dijete u određenom periodu treba biti spremno za pojedine razvojne zadatke, dok će pak neka druga govoriti upravo suprotno. No zapamtite, jedina teorija koja je mjerodavna i ispravna za vaše dijete i vas je vaša vlastita teorija. Jedino vi možete prepoznati što je vašem djetetu i vama u kojem razdoblju potrebno i na što ste sve spremni.
I zapamtite: sretna mama, znači sretno dijete.
