Psihoterapijski rad s odraslima usmjeren je na rješenje umjesto na poteškoće i/ili probleme, koje je ovisno o osobnim ishodima/ciljevima koje si osoba uz moju pomoć postavlja, tj. kreira u terapiji, a čije postizanje ujedno i označava kraj terapijskog procesa. U psihoterapiji se s klijentom radi kroz dijalog – dijalošku praksu i hipnoterapiju po potrebi, uporabom metafora, priča, preuokviravanja, korištenjem jezika klijenta, kao i njegove teorije, koja mi govori kako je neki problem nastao i kako bi ga se moglo riješiti.
U radu koristim klijentove snage i resurse, bez korištenja dijagnoza, jer kako i sam Graham Barnes navodi: „Ljudi su presloženi da bi bili postavljeni unutar teorije ličnosti i psihopatologije.“ Kao sredstvo promjene i učenja „ovdje i sada“ u psihoterapiji koristim svoj odnos s klijentom, kao i konstantnu refleksiju na učinjeno i rečeno. Mislim da je kvalitetna psihoterapija upravo ona u kojoj su klijent i terapeut suputnici koji se oboje mijenjaju kroz zajednički terapijski odnos. Cilj moje terapije je širiti mogućnosti i povećati izbore.