Te Badnje večeri puhala je orkanska bura koja je nosila sve pred sobom. Majka je s malenom djevojčicom pokušavala pretrčati stari grad kako bi se čim prije dokopala automobila, a potom i toplog doma. Dok se žurila skloniti na sigurno i toplo, malenoj djevojčici sve je na putu odvlačilo pažnju i neprestano ih je usporavala. Prolazeći starim gradom, djevojčica je ugledala kip žene koja na svojim slabašnim leđima nosi dvije velike i teške posude. Bila je to mljekarica koja je nekad donosila mlijeko s okolnih područja u grad, često dugo pješačeći. Silovito je puhalo i činilo se kao da će otpuhati tu krhku i naizgled slabo obučenu ženu. Djevojčica je insistirala da stanu jer joj je odlučila prepusti svoj skafander kako bi je barem malo zaštitila od hladnoće. Majka joj je pokušala objasniti kako je to samo kip te da kipovima ne može biti hladno jer nisu živi. No, djevojčica nije odustajala. Imala je dobru, toplu i nevinu dječju dušu uvijek spremnu pomoći. Kako je majka htjela što prije stići do auta, predložila joj je da na kip zamota svoj najdraži kako bi ga zaštitila od hladnoće. Sutradan na Božić, zasjalo je sunce, a vjetar se smirio. Čim se probudila, djevojčica se sjetila kipa žene i odlučila provjeriti kako je. Znate kako mala djeca znaju biti ustrajna i uporna u onome u što vjeruju i što naume. Malo nakon buđenja, sa svojim roditeljima uputila se put starog grada. Kada su stigli do mjesta gdje je još jučer stajala mljekarica, na opće iznenađenje, kipa više nije bilo. Na podu je stajao tek sićušni papirić s porukom: „Dobrota grije i kamena srca.“ U vizual: Sretne i vesele blagdane u krugu svojih najmilijih!Te Badnje večeri puhala je orkanska bura koja je nosila sve pred sobom. Majka je s malenom djevojčicom pokušavala pretrčati stari grad kako bi se čim prije dokopala automobila, a potom i toplog doma. Dok se žurila skloniti na sigurno i toplo, malenoj djevojčici sve je na putu odvlačilo pažnju i neprestano ih je usporavala. Prolazeći starim gradom, djevojčica je ugledala kip žene koja na svojim slabašnim leđima nosi dvije velike i teške posude. Bila je to mljekarica koja je nekad donosila mlijeko s okolnih područja u grad, često dugo pješačeći. Silovito je puhalo i činilo se kao da će otpuhati tu krhku i naizgled slabo obučenu ženu. Djevojčica je insistirala da stanu jer joj je odlučila prepusti svoj skafander kako bi je barem malo zaštitila od hladnoće. Majka joj je pokušala objasniti kako je to samo kip te da kipovima ne može biti hladno jer nisu živi. No, djevojčica nije odustajala. Imala je dobru, toplu i nevinu dječju dušu uvijek spremnu pomoći. Kako je majka htjela što prije stići do auta, predložila joj je da na kip zamota svoj najdraži kako bi ga zaštitila od hladnoće.
Sutradan na Božić, zasjalo je sunce, a vjetar se smirio. Čim se probudila, djevojčica se sjetila kipa žene i odlučila provjeriti kako je. Znate kako mala djeca znaju biti ustrajna i uporna u onome u što vjeruju i što naume. Malo nakon buđenja, sa svojim roditeljima uputila se put starog grada. Kada su stigli do mjesta gdje je još jučer stajala mljekarica, na opće iznenađenje, kipa više nije bilo. Na podu je stajao tek sićušni papirić s porukom: „Dobrota grije i kamena srca.“
