Veliki broj ljudi se ljeti može osjećati usamljenim, a to zaista nema nikakve veze sa samoćom, jer velika je razlika između samoće i usamljenosti. Ponekad možemo biti u velikom društvu, a osjećati se usamljenima, dok isto tako možemo biti i potpuno sami i uživati u tome, jer upravo je samoća ta koja nam je povremeno potrebna da se vratimo sebi, svojim mislima i osjećajima. Samoća je objektivno stanje i ne mora biti neugodna, dok je usamljenost subjektivna, te ovisi od toga kako mi nešto osjećamo i doživljavamo. To je onaj osjećaj kada nam se čini da se nemamo na koga osloniti, da nemamo s kim porazgovarati, koga zagrliti. Kada nam nedostaju ili mislimo da nam nedostaju prijatelji, partner, obitelj ili neki drugi bliski ljudi, te se osjećamo isključeno iz zajednice koja nam je važna. I sada se možda pitate pa kave veze ima usamljenost sa razuzdanim ljetom prepunim zabave? A možda se ni ne pitate, jer zapravo znate o čemu govorim…
Kada pomislimo na ljeto prva asocijacija definitivno nije usamljenost, već upravo suprotno: društvo, druženje, zabava, more, različite aktivnosti na otvorenom, pregršt društvenih događanja, itd. Ukratko, puno ljudi koji se zabavljaju, i svi su sretni i uživaju. I upravo možda baš i u tome leži zamka, u tom načinu na koji doživljavamo ljeto i kakvu ideju o njemu imamo i gradimo. Pitate se od kuda nam ta ideja o savršenom ljetu i savršenim životima, gdje se svi druže i svi su sretni, svi imaju puno prijatelja, prekrasne partnere, savršene obitelji i ne prestaju uživati u ljetu? Konstantno smo bombardirani slikama savršenog ljeta sa reklama, je li tako? Ali još možda čak i više slikama savršenog ljeta sa društvenih mreža kojeg ti neki drugi, nama manje ili više poznati, žive. I kako onda zapravo ta ideja savršenog ljeta, može utjecati na to da se ponekad ljeti osjećamo usamljeno? Može li možda u tom slučaju ljeto biti podsjetnik na ono što mislimo da nam nedostaje, dok se nepravedno uspoređujemo s onim što vidimo na tim slikama, a mi smo u trenutku kada ih gledamo sa svojom trenutnom realnošću daleko od njih?
Taj pritisak da se ljeti moramo zabavljati okruženi gomilom ljudi, imati partnera, obitelj, djecu, lude prijatelje ili tko zna što sve ne, i naravno da ne zaboravim, pri tome biti mršav, fenomenalno izgledati i imati novaca. I što onda ako to trenutno nije naša realnost? Možemo li u tom slučaju postati nezadovoljni svojim životom kojeg kreiramo u skladu sa tim slikama i idejama koje nam se prezentiraju putem reklama i društvenih mreža? Možemo li se osjetiti usamljenima jer dok ih gledamo, nismo sa gomilom ljudi koja se ludo zabavlja?
Pritisak koji stvaraju mediji sa lažnim slikama ljeta, ludih zabava i savršenih života bez problema, a zadnjih godina čini mi se ponajviše društvene mreže, gdje samo kao iz paštete iskaču slike sretnih ljudi koji u društvu sa prijateljima, partnerom, obitelji i/ili djecom, uživaju ne samo u ljetu na različitim destinacijama, putovanjima, restoranima, društvenim događanjima, itd., već i općenito u životu ljeti. Jeste li se ikada zapitali koliko su te slike sa društvenih mreža i reklama realne? I koliko zapravo na osnovu njih dopuštate da vam one kreiraju vašu vlastitu realnost? Jer upravo se možda i ti ljudi sa slika osjećaju isto kao i vi dok gledate njihove slike: usamljeno i kao da nešto propuštaju, dok gledaju slike drugih kako uživaju u ljetu, odnosno u životu ljeti. Jer probleme, koji su sastavni dio naših života, zasigurno na tim slikama nećete vidjeti. Niti ćete vidjeti ljude koji se bore sa životom i pokušavaju riješiti te iste probleme. I svi mi vrlo lako možemo upasti u tu zamku “savršenog” ljeta i početi se osjećati usamljeno, zureći u te slike “savršenih” ljetnih života, dok nam se on a naši, u kojima bi u suprotnom možda i uživali, mogu učiniti u potpunosti besmislenim.
Dok gledamo kako neki žive svoje “savršene” ljetne živote, može nam se učiniti kako su svi skupa i kako svi imaju mnoštvo prijatelja, fenomenalne obitelji, divnu djecu i savršene partnere. No, jesu li zaista svi skupa? Pitate li se možda koliko je zapravo onih koji su došli na neko događanje samo da bi mogli zadovoljiti tu formu i da se mogu prezentirati kako žive “sretno i savršeno” ljeto? Pitate li se jesu li svi ti ljudi koji se skupa smješe na slikama i videima, zaista skupa i međusobno povezani bliskim odnosima kako to i izgleda na tim slikama? Nemojte se zavaravati da je moguće imati iznimno puno bliskih odnosa, kao što to često i vidite na društvenim mrežama, jer u odnose treba ulagati i na njima treba raditi da bi postali i bili bliski.
I upravo taj pritisak da se ljeti moramo ludo zabavljati, družiti, putovati, biti u vezi i/ili sa djecom ići na more, uvelike pomaže u kreiranju nerealne slike o ljetu. Jer što onda ako to nije tako? A vrlo je lako moguće da nije. Ako nemamo gomilu prijatelja, djecu, partnera, obitelji, ako ne živimo na moru ili pak moramo raditi ljeti, ako nemamo dovoljno sredstava da si priuštimo ljetovanje, a još je i gora solucija ako smo ga platili na rate zadnjom kunom i onda ništa na tom našem ljetovanju nije kao na tim slikama i u reklamama, i mi smo nesretni i nezadovoljni, a ljetovanje ćemo otplaćivati ostatak godine… Onda je vrlo lako moguće da se osjećamo loše jer naše ljeto nije niti blizu ljetu i zabavi onih nekih ljudi sa slika i/ili iz reklama. Onda je vrlo lako moguće da se osjećamo i usamljeno, jer nismo okruženi gomilom sretnih ljudi koji uživaju u ljetu, a mi smo jedni od njih.
I sada je dobro pitanje: Jeste li zaista usamljeni ili samo odstupate od te idealne, a ujedno i nerealne slike ljeta koja nam se servira putem reklama i društvenih mreža…
