Koliko zapravo ljudi poznajete koji do kraja života ili barem većinu svog životnog vijeka, žive nesretni u partnerskom odnosu? To su možda vaši roditelji, susjedi, kolege, prijatelji, poznanici, a možda ste to upravo i vi… Veliki broj ljudi se odluči na partnerski odnos za koji je karakteristično nasilje: fizičko, psihičko, emocionalno i/ili ekonomsko, za odnos u kojem partner ima problema s alkoholom, za odnos u kojem jedan partner drugoga vara, za odnos konstantnih svađi i konflikata koji se kao pokvarena stara ploča iznova i iznova vrte u krug, itd… Ukratko, za odnos u kojem smo nesretni i koji iz nas crpi onaj zadnji atom energije, nebitno što se točno u njemu događa…
U praksi se često susrećem s ljudima koji manifestiraju niz psihičkih teškoća koje se javljaju kao odgovor na nezadovoljavajući partnerski odnos, a da većina njih, nisu ni svjesni toga. Pa tako osobe na određene poteškoće najčešće reagiraju paničnim napadima, tjeskobom, depresijom, nesanicom, itd… Većina ih uopće niti nije svjesna da je to njihov način reagiranja na poteškoće u odnosu, a da bi razriješili navedeni problem, nije uvijek nužno da ga osvijeste, ponekad je dovoljno raditi na sebi i na odnosu, da bismo postigli željenu promjenu. Dakle, postoje i oni koji svoje simptome ne povežu sa poteškoćama u odnosu, no ipak uspiju postići pozitivne promjene u odnosu i na osobnom planu. Većina ljudi uspješno kroz psihoterapijski proces, na adekvatan način riješi poteškoće s kojima se suočavaju u odnosu, postignu veću povezanost s partnerom, te usvoje nove obrasce reagiranja na postojeće životne teškoće. Jedan dio se ipak odluči da je takav nezadovoljavajući odnos, za njih bolji, nego nikakav odnos. Jer upravo su strah od novog i nepoznatog, usamljenost, želja za pripadanjem i potreba za drugim ljudima, ono što nas drži u odnosima, neovisno o tome koliko oni loši bili za nas.
Ljudi koji se nalaze u takvim odnosima, gotovo uvijek nađu razloge zbog kojih bi trebali ostati u odnosu jer naravno stvari nikada nisu crno – bijele i uvijek postoji ono pozitivno i ono negativno u odnosu, a zapravo vam nitko niti ne može reći što je to što je dobro za vas: trebate li ostati u odnosu
ili jednostavno otići?! Ali definitivno je, ako se nalazite u takvom odnosu, potrebno promijeniti neke stvari, potrebno raditi na tom odnosu, kao i na sebi, pogotovo ako ste se odlučili ostati u njemu. No potrebno je raditi na sebi čak i ako ste se odlučili otići iz odnosa, kako nas isti problemi, kao duhovi,
ne bi dočekali i u slijedećem odnosu, i opet u onom slijedećem i opet u onom slijedećem, itd… Jer mijenjajući određene stvari kod sebe, zapravo mijenjamo i svoje odnose. S time da je važno znati da svatko zna što je najbolje za njega, neovisno o tome što misle drugi, stoga ne dopustite da vam drugi kroje život.
Oni koji su se našli u takvom odnosu često kao razlog za ostanak navode zajedničku djecu, materijalnu ovisnost, život strukturiran oko partnera, itd.. Najčešće odlaskom iz partnerskog odnosa ne gubimo samo taj odnos već i mnoge druge. Dogodi se da jedan partner kreira cijeli svoj svijet i veliki dio svojeg identiteta oko života drugog partnera, pa odlaskom iz tog odnosa ne gubi samo partnera, već i prijatelje, poznanike, obitelj, itd… Upravo tada je dosta često potrebno život graditi nanovo iz temelja, a to zasigurno nije lako i može izgledati vrlo zastrašujuće. I upravo iskustva nekih ljudi i jesu takva, da kada su se odlučili otići iz odnosa koji nije bio dobar za njih, pred njima je bilo jedno teško razdoblje u kojem su trebali izgraditi cijeli svoj život i odnose nanovo. No ne žale zbog svoje odluke, jer ih je upravo ona odvela ka kvalitetnom i ispunjenom životu, o kojem nisu ni sanjali. A postoji i veliki dio onih koji su, ne glede na spomenute teškoće na putu, upravo u tom predstojećem periodu nakon prekida odnosa, osjetili iznimno olakšanje i slobodu jer su se oslobodili okova koji su ih sputavati. Upravo im je to razdoblje pomoglo da uzmu svoj život u svoje ruke i da otkriju što je to što im je potrebno da bi bili zadovoljni u životu, da otkriju tko su oni i kakav
partnerski odnos je dobar za njih, ne ponavljajući stare greške u slijedećem. Naravno da nije lako otići u nešto novo, nešto nepoznato i dosta često je u pozadini toga, ne baš uvijek svjesno vjerovanje: kako zapravo ni ne postoji bolji odnos od ovog u kojem trenutno jesmo, jer kada pogledamo živote
svojih roditelja i drugih važnih osoba, vidimo da zapravo ne može bolje, i od kad znamo za sebe odrasli smo i živjeli u nesvjesnom uvjerenju da ne postoje OK odnosi. I upravo su to ona vjerovanja koja nas drže u odnosu u kojem nismo sretni. No, je li otići iz odnosa i jedino moguće rješenje?!
Naravno da nije, i kao što sam već ranije i spomenula: na odnosu je moguće raditi. U tom radu na odnosu je uvijek dobrodošlo vođenje i savjet stručne osobe, upravo s ciljem da se ispetljamo iz začaranog kruga, iz situacije u kojoj svako naše potencijalno rješenje vodi ka još većim konfliktima i
nesuglasicama s partnerom. Jer partneri ponekad teško mogu uvidjeti stvari iz tuđe perspektive. I često se dogodi da recimo partner koji vozi auto, gleda kroz svoj prozor i vidi divan krajolik, dok onaj koji je na suvozačevom mjestu kroz svoj prozor vidi samo smeće i otpad. I upravo to i bude razlog
sukoba i konflikta u odnosu: jer suvozač vozaču zamjera optimizam i izbjegavanje suočavanja s problema i rješavanja istih, dok vozač suvozaču zamjera upravo suprotno… I tek kada vozač ode iz života suvozača, suvozač sjeda na njegovo mjesto i sada je on taj koji vozi auto, te konačno vidi
ljepotu krajolika …. Da li ćete raditi na odnosu, ovisi o vama i vašem partneru, da li ćete otići iz njega, opet ovisi o vama i vašem partneru, no ne dopustite da vaši snovi ostanu samo snovi jer su vas strahovi onemogućili da napravite potrebnu promjenu za boljim životom i boljim partnerskim odnosom. No zapamtite: ne možemo mijenjati druge, nemamo tu čarobnu moć, ali mijenjajući sebe mijenjamo i svoje odnose.
Ima jedna priča o vrlo mladoj djevojci koja se je zaljubila u stil pisanja svjetski poznatog pisca. Pročitala je veliki broj njegovih dijela, ali ono s kojim se je prvim susrela, zauzelo je posebno mjesto u njenom životu, u njenom srcu. Jednom prilikom kada je gostovao u njezinom gradu sa sobom je ponijela upravo tu njegovu knjigu s namjerom da joj je potpiše. Toga dana na promociji njegove nove knjige je bila velika gužva, bilo je jako puno ljudi i svi su mu prilazili, svi su pokušavali razgovarati s njim. Cijelo vrijeme je čekala svoju priliku da joj potpiše knjigu, ali se nije željela gurati u gomili, osjećala se je nelagodno. Odlučila je da će joj knjigu potpisati nekom drugom prilikom. Prošle su godine u kojima je, nakon završenog fakulteta i sama odlučila postati spisateljica te ju je jednom prilikom firma u kojoj je bila zaposlena poslala na seminar o pisanju koji je držao taj isti svjetski poznati pisac. Sada je, na neki način, spadala već u kategoriju njegove kolegice, iako nije bila popularna i poznata spisateljica. I ovaj put je odlučila ponijeti onu istu njegovu knjigu da joj je potpiše. Seminar je trajao tri dana. Prvi dan je odlučila knjigu ostaviti u autu, jer je smatrala da možda i nije najzgodnije odmah prvi dan tražiti potpis. Drugi dan ju je ponijela sa sobom na seminar, no opet je nekako bilo previše ljudi te se je upravo zbog toga osjećala prilično nelagodno i neugodno, a dok je o tome razmišljala, on je već napustio seminar. Treći dan je ponovno uzela knjigu sa sobom na seminar, međutim bila je prilično umorna, te su se opet vratili oni isti osjećaji nelagode i neugode, te
je jednostavno odlučila da će zasigurno u životu biti još kakva prilika za potpisivanje knjige. U nadolazećim godinama i sama je postala spisateljica čija se djela izdaju. Jedno proljeće su je pozvali da gostuje sa svojim predavanjem na trodnevnom seminaru koji je trebao voditi taj svjetski poznati
pisac. Iznimno se je razveselila što će imati tu čast da predaje na njegovom seminaru i odlučila da je to jedinstvena prilika da joj konačno potpiše knjigu. Predavanje se je trebalo održati na jesen, no tijekom ljeta je on preminuo od starosti i tako je knjiga ostala nepotpisana…
Hoće li i vaše knjige ostati nepotpisane?
